PENĐŽER.. Bajram Bajro Neljković

 

Eh dami je i sad kao nekad,
Da mahalom prođem ti u mraku.
Pa na prozor kamenčić ti bacim,
Ne bi mogo odoljet meraku.

Dal još uvjek do kasno u noći?
Svjetlo sija na prozoru tvome.
Kao nekad kad smo se voljeli,
Kad si radost bila srcu mome.

Dali bi mi penđžer otvorila,
Kamenčićem kad bi se javio.
Još te uvjek u svom srcu nosim,
Još te nisam ja zaboravio.

A ti dali sjetiš li se mene,
Razgovora na penđžeru starom.
Kad nam srca ko jedno bijahu,
I kucaše istim nam damarom.

Kad bi znao da ću tebe sresti,
Niz ulicu krenuo bi tvoju.
Pa da bacim kamen na prozore,
Gdje smo nekad pričali do zore.

Bješe ljubav koju ja još pamtim,
Bješe penđžer bješe jedna žena.
Vrijeme ide al ljubav se pamti,
Koja nije još zaboravljena.

Autor
Bajram Bajro Neljković