USPJEH SE NE PRAŠTA.. Vildana Stanišić

Nažalost , tako je .Ljudi mogu sve da ti oproste osim uspjeha .Uspjeh je ono što se ne prašta , čini mi se da je to posebno izraženo u našim krajevima ( na brdovitom Balkanu) .
Dugo nisam htjela da povjerujem u to , možda iz razloga jer ja nisam takva , jer se uspjehu svojih prijatelja radujem i više nego i svom ličnom .Dugo mi je ova istina kao kost stajala u grlu .Nisam mogla ili nisam htjela da shvatim i govorila sam kako uspjeha ima dovoljno za sve i kako se radujem svačijem uspjehu i podržavam sve uspješne ljude , posebno mlade i žene .Al , očigledno je da danas vladaju neka druga pravila.Očigledno je da je ljudskim dušama i umom zagospodarilo neko veliko zlo , pohlepa , mržnja , zavist , prezir i egoizam.Da , danas se sve prašta osim uspjeha .Shvatila sam to , progutala tu istinu kao gorku pilulu , ali nikad ta pravila neće biti poštovana u mom životu i nikada neću prihvatit takav način razmišljanja i neću dozvoliti da me obuzmu ta negativna osjećanja koja bi mi otrovala um i dušu.Ne , ja nikada neću i ne mogu biti takva jer svako od sebe daje ono što nosi u sebi .A ja nosim ljubav bezuslovnu i bezgraničnu ja volim život i svijet oko sebe .Ja se radujem uspjesima ma čiji bili , ja uživam u lijepim stvarima , ja se radujem svačijoj sreći .I ne ja nisam kao vi .Eto sad imate i dodatni razlog da me mrzite .Samo naprijed , neću vam uzvratiti istom mjerom , jer ja ne znam da mrzim , nisam sa mržnjom rođena.Samo ću tiho nestati iz vašeg života i nastaviti dalje da uživam u svom životu i lijepim stvarima .Nastaviću da se radujem tuđoj sreći i tuđim uspjesima . Jer shvatila sam već odavno da je osoba koja se raduje tuđem uspjehu i sama uspješna.
Naši ljudi nekako puno više vole da te sažaljevaju i nekako puno više tema se nađe za razgovor kada im se požališ da ti je teško .Onda te priče krenu u nedogled i ne neće ti niko pružiti konkretnu pomoć samo će pričati i pričati , sažaljevati te , djeliti "mudre savijete" al dalje od priče i praznih riječi ti višebrižnici ne idu.Na kraju vi se osjećate još jadnije i nesigurnije , a oni vašim bolom i nesrećom koja vas je snašla hrane svoju bolesnu sujetu i misle da su iznad vas.I tako dok su svi ti nebitni uživali u svojoj zamišljenoj bitnosti ja sam naučila da je samo dragi Allah dž.š. iznad mene i da je sve u Njegovim rukama .Šutila sam i radila u tišini .Bezbroj puta padala i ustajala .Bezbroj noževa od navodnih prijatelja iz leđa vadila i poput ranjene vučice sama svoje rane lizala .Naučila sam ja na onaj najteži način kako život zna da bude surov i nemilosrdan i kako sudbina žestoko šamara sa svih strana , al svaki put kada su svi mislili da mi više spasa nema ja bih ustajala iz pepela i izdizala se poput feniksa još jača i odlučnija .I evo me sada ponovo zauzimam pobijednički prijestol.Ponovo gledam oko sebe i vidim sve te zavidne i zlobne poglede , svog okruženja .Čak i oni kojima sam vjerovala da su mi prijatelji , koje sam idealizovala i o kojima sam pričala povlače se i postaju za mene stranci .Takvima se samo nasmijem .Zar zaista mislite da ste tako idealni , da ste posebni ? Ne , to su samo bile moje proze koje sam filovala epitetima za koje sam vjerovala da će se probuditi u vama .Al pogriješila sam , vi ste samo postali još uobraženiji i pokazali koliko ste zaista mali i jadni .Koliko vam je duša zinula za dunjalukom i ovozemaljskim uživanjem .Jadno i žalosno.Možda bih prema vama nakon svega trebala osjećati sažaljenje ili gađenje , ali ne ništa od toga ne osjećam .Jednostavno ne postojite više za mene jer u mom żuvotu nema mjesta za takve poput vas .Imam ja onu šaku pravih iskrenih drugarica i drugova koji su uvijek tu uz mene i koji imaju isti odnos prema meni bila na vrhu ili dnu .Za sreću dovoljno .Imam ja taj neki svoj svijet u kome nema mjesta za one loše , zavidne , zlobne , za one sebične i umišljene .I znaš šta ? Naučila sam nešto jako bitno.Kada uspjeh ulazi na prozor , prijatelji izlaze na vrata , osim onih koji zaista vrijede.E ti koji ostanu uz tebe bez obzira ne sve okolnosti su oni pravi .Te zagrli i čuvaj ih kao najveću dragocijenost jer pravu vrijednost imaju samo one  stvari koje se ne mogu procijeniti i kupiti novcem. A pravo iskreno prijateljstvo je sasvim sigurno od neprocjenjive vrijednosti.Bar za mene .

Autor : Vildana Stanišić