ŽENA U CRVENOM.. Autor : Vildana Stanišić

 

Spuštene roletne , ugrijana soba i večera , ohladjeno vino ...Na stolu dvije čaše i rodjendanska torta , čekaju nekog ...Nekog ko neće doći ...Za stolom sjedi žena u crvenoj haljini . Tišinu sobe remeti samo zvuk njihove pjesme i njen uzdah teži od planine.Sjedi i čeka žena u crvenom , dok veo uspomena prikriva sjetne oči koje i dalje vide samo onog kojeg nema . Mirna i spokojna na prvi pogled , zamišljena luta stazom sjećanja .Dok u njoj bjesni bura osjećanja i dušu joj kida poput paucine meke.Sjedi i čeka mirna i nepomicna , a zna da neće doći ni sad , ni ikad više .Povremeno prigrli svoja gola ramena , stegne srce , proguta suze .Pa , se osmjehne , sebi , njemu , sudbini ...Navikla je svih ovih godina da prkosi bolu , da se najljepše osmjehuje kad duša najjače zaboli , kad srce najviše krvari ... I sad se osmjehuje i čeka ... čeka ... Vatra u kaminu dogorijeva , stari sat na zidu otkucava ponoć 15.januar - datum na koji se rađaju...  anđeli . Žena u crvenom ustaje , otmenim pokretima pali 38 svijeća na torti .
"Andjele moj , sretan ti rođendan !" - izgovori poluglasno i zagleda se negdje u daljinu .Sjeti se njihovog poslednjeg susreta i tad je na sebi imala ovu istu crvenu haljinu .Sjeti se njegovih riječi dok joj je stezao ruku , kao da je pokušavao da je zadrži , da ne ode iz njegovog grada . "Nije ovo kraj , nije gotovo , vidjet ćemo se mi još ." - odzvanjalo joj je u ušima . A i tada je kao i sad znala da ga više nikada neće vidjeti .Čula je od tada i previše njegovih praznih obećanja . Osjećala je blizinu njegovog tijela , njegov dah na svome vratu ... Upijala ga je pogledom i možda baš u tom trenu njihove duše su se spojile i postale jedno . Možda baš od toga trenutaka kada su kilometri razdvojili njihova tijela on je postao dio nje - njeno drugo ja , njen glas razuma , njen anđeo čuvar .Poput bisera s lica se skotrljase suze , svijeće na torti zatreperise ... Žena u crvenom sklopi umorne , suzne oči i dignu ruke prema nebu :" Allahu moj čuvaj ga jer u Tvoje ime volim ga ".Pomisli želju i umjesto njega ugasi rodjendanske svijeće na torti.U sobi zavlada tama , tišina ... Noć se niže , prolazi lagano , prvi zraci zore proviruju kroz spuštene roletne .Žena u crvenoj haljini i dalje sjedi sama .Ispred  nje rodjendanska torta , neotvorena flaša vina i dvije čaše .U njenoj duši njegova duša , u njenim očima njegov lik ... On puno više od svake ljubavi i svakog prijateljstva .Jedan i jedini , neponovljivi i nezamjenjivi , tamo negdje  u nekom drugom velikom gradu sa nekim drugim proslavlja svoj rođendan i ne misli na nju ...A ona i dalje sjedi i čeka jer samo se jednom voli bezuslovno i bezgranicno.