Spavaj nado... Alma Buljubašić Maglić

 

Pjevat ću ti znanu melodiju,
od večeri pa do budjenja
sve dok postojimo pjevat ću ti,
ja samo pjevam,ja samo pitam
ja živim život  u zidovima nade..

Pratit ću te pogledom
nemoj se strašiti,
otvori mu vrata srca
da budemo jedno
da budemo sami..

Nedaj mu da blijedi
ono života vrijedi,
znaj lažu te ljudi
jednom se gubi
I jednom se samo ljubi..

Ja dušom volim
zato te molim,
sječanje kod tebe da bude
a meni ljubavlju nek sude..

Ja sada nemam ništa
moje srce je bez ognjišta,
ja ovdje ne postojim
ja ovdje tugu brojim..

Teška je svaka minuta
proklinjem sudbu stotinu puta,
uzela mi ljubav pravu
uzela mi svu nadu..

Gledam u uplakano nebo
sanjam je očima plavim,
dok plovim daljinom
kupa me behar maja
nestala mi sva raja,
spokoj u duši
predamnom sve se ruši
nestade carstvo, ovdje sve mi nepoznato
sudbo moja kajat češ se zato..

Otišla je ljubav
u meni nepoznato lice
prazne ulice,
eh!da možeš da se sjetiš
ove duše,ovog srca
nanijetog bola,
i ovog života na pola...

Uzeo je neko drugi
tvoje cvijeće
i mirise,
živim u uzdasima
družim sa osmijesima
srce ponekad i zaplače
u duši spava nešto jače..

Niko nek me ne prati
nek mi ne zamjeri,
jednom se ljubav radja
voljeti nije grijeh
sve umire bez kraja..

Spavaj nado moja
sretni ti snovi,
ponekad pogledaj
možda i mene vidiš da spavam....

Autor/Alma Buljubašić Maglić