KRHOTINE .. Suzana Kostelac Marić

 

Kada se srce razlomi
Poput kristalne čaše
Tko će sakupiti mrvice
Sačuvati ih uza se
Da se ne pogube
A da se ne rani
Tugom što se u njima krije?

Tko će ih pokušati spojiti
Vratiti na mjesto
Kada ih tuga svom silinom drobi
Svaki dan iznova?

Je li trud uzaludan
Ili ih treba skupiti i
Čekati novi dan
Što se iza obzora
U muci rađa
Čuvati ih poput otajstva ?

Možda netko, sasvim slučajno
Pronađe i moje krhotine.
Možda netko osjeti tugu
U njima
Pa se nad njima pomoli
Svevišnjem
Opere ih vodom
Spoji polomljene dijelove
I ponovo ih oživi!