Sam ispred kuće.. Bajram Bajro Neljković

 

Pred vratima stare kuće sjedim,
Utonuo u misli duboko.
Iz davnina slike se vraćaju,
A suza mi okvasila oko.

Vidim moje stare roditelje,
Kako šeću avlijom ko prije.
Srce moje tugom je shrvano,
Jer znam da ih već odavno nije.

Neću oči da otvorim svoje,
Ne bi da mi ta slika nestane.
Hoću da još moje stare vidim,
Kao nekad sretne, nasmijane.

Nekad nas je mnogo ovdje bilo,
Sada  sam, sjedim i tugujem.
Došao sam svojoj kući staroj,
Ali kako da se obradujem.

Nekad davno tu se pjesma čula,
Sad je prazno tišina šapuće.
U avliji djeca se igrala,
Sada sam sjedim ispred kuće.

Ali neka ja ću opet doći,
Sve dok moje noge ne oslabe.
Da otvorim vrata kuće stare,
To je želja mog rahmetli BABE.

AUTOR:Bajram Bajro Neljković
Datum:02/08/2021 g.