Bez pitanja… Seadeta Bela Juric

 

Dočekao me je u tišini, bez nepotrebnih riječi,

baš kao što te pravi prijatelj dočekuje;

nije pitao zašto sam došla, 

niti zašto sam tužna, 

niti zašto sam sama.

Otvorio je svoja vrata i pustio me u svoj dom,

nudeći gostoprimstvo otvorenog srca, rekavši: 

"Ne osjećaj se neugodno; ovo je i tvoj dom."

Godine su prolazile usred ratnog vihora,

donoseći nova iskustva i avanture;

vidjela sam ljude

kako napuštaju svoje domove predaka

i ostavljaju svoje dobro i svoje voljene 

gubeći i posljednji trun nade.

Tada sam vjerovala da će spasenje doći odnekud,

da će rat završiti i da ću se vratiti kući

ali nada je izblijedjela: 

stigla sam u kuću svog prijatelja

i ostala u drugoj zemlji dugi niz godina.

Sada skupljam mudrost i iskustvo

život me ne slama

umjesto toga, iznova me nagrađuje

počela sam da pišem i to uspješno 

U toj dalekoj zemlji

pronašla sam nove prijatelje

sada hodam u miru i živim svoj život,

ali nikada neću dopustiti 

da zaborav oduzme moju domovinu.

/ SAD