PLOČA OD KAMENA.. Bajram Bajro Neljković

  

U daljini negdje ,u prošla vremena.
Zapisana naša ostaše imena.
Na kamenoj ploči kad smo bili mali.
Imena smo svoja tada zapisali.

Zapisasmo tada još smo bili djeca.
Da bićemo mi jedno drugom sreća.
Od zakletve naše ništa ne ostade.
Život nas rastavi ljubavi nestade.

A imena naša što tamo ostaše.
Vjetrovi i kiše tugo izbrisaše.
Ostalo je sve to daleko nam tamo.
I to vrijeme da ga se još sjećamo samo.

Još uvjek se sjećam šta smo rekli tada.
Do skoro je u susret postojala nada.
Al poruka jedna još uvjek me guši.
Da si sdrugim sretna sve mi nade sruši.

Još se sjećam one ploče od kamena.
Na njoj napisana dva naša imena.
I onih dana kad smo bili djeca.
Ostala je tamo zapisana sreća.

Godine su prošle al sjećanje nije.
Ti mi bješe tada ko niko mi prije.
To su bila ta sretna nam vremena.
U sjećanju još mi ploča od kamena.

Autor Bajram Bajro Neljković