SLUŠAO SAM.. Bajram Bajro Neljković

Dušu si mi otvorila svoju.
Ispriča mi srca svoga rane.
Mnogo mi je tada teško bilo,
Kad ti vidjeh oči uplakane.

Hajd izbaci bol iz duše svoje,
Izbaci ga lakše će ti biti.
Slušajući tvoje bolne rane,
I ja mogah tad suzu proliti.

Život tebi prijatelj ne bješe,
Ožiljaka puna ti je duša.
Ti ne tražiš moje sažaljenje,
Već prijatelj koji će da sluša.

Riječ utjehe ja ti želim dati,
Ako tebi ona nešto znači.
Ne izdrža suzu si pustila,
Od utjehe bol bijaše jači.

Život nije mazio te nikad
Al od borbe nisi odustala.
Vodila si sama bitke svoje,
Bolji dani da dođu čekala.

Ja te molih prestani ,ne pričaj.
Vidjeh tvoju tugu u očima.
Koliko te život namučio,
Tugovala si u dugim noćima.

Ja te slušah i nebi mi lako,
Duša htjede utjehu da pruži.
Slušao sam da ti lakše bude,
Pa i zato prijatelj služi.

Autor Bajram Bajro Neljković