STAROST.. Dragoljub Pejović

Paja iz PodgoriceMONTENEGRO

Rekla si mi
eto mene
čim pobježe dan u noći .
Starački me san uhvati
pa se trgoh .
Spavam li  to
ko ' da rastem.....
Noć je vedra
mjesečina
zvijezda puno nebo .
Pa u takvoj romantici
uhvatim ja samog sebe
koliko mi samo fali
ljubav njena !
Pa trenutno i kad zaspim
osjećam je !
Mili pogled
i kako me toplo maze
njene oči po mom licu .
Ruke nježne
svud ' po mene
rasćeruju malo straha
da ne ode .
Sanjalački opet legoh
Nisam trebo ' nit sijedat '
nego pospan čekat ' zoru .
U tom trenu
na mom struku vrela šaka .
Pored mene ona spava
moja ljubav , nek' odmara
blago mene !