ZGARIŠTE.. Bajram Bajro Neljkovic

 

Volio bi u snove ti doći.
Pa da vidim imali me tu,
Dal je prazno u srcu ti mjesto,
I na mojem svilenom jastuku.

A u noći kad spavati odeš,
Dali ime ti dozivaš moje.
Dal još uvjek snove mi poklanjaš,
Il sam mjesto izgubio svoje.

Volio bi znati kao nekad,
Dali moje ti dozivaš ime.
Ili sve je u prošlost ostalo,
Nađe drugog i zaboravi me.

Ako jesam u snovima tvojim,
Ne kuni me jedinog ti boga.
Sudbina nas pusta rastavila,
U boga se kunem jedinoga.

I ja žalim pa mi lako nije
Al ne može promjeniti se ništa.
U srcima gdje je vatra bila,
Ostala su dva hladna zgarišta.

Kao feniks u nov život kreni.
Nizačim vječno se ne žali.
Na zgarištu što se ugasilo,
Novi plamen ti sada raspali.

Autor
Bajram Bajro Neljkovic