JOŠ UVJEK TE NISAM PREBOLEO.. Bajram Bajro Neljković

 

Ja uhvatim nekad samog sebe.
Da misli me još tebi vraćaju.
Oni dani stobom provedeni,
Mira meni nikako ne daju.

Na tebe me još uvjek podsjeća.
Ona stara pjesma iz sehare.
Što pjevaše tu za našim stolom,
Uz zvuk one violine stare.

Ja i sada kad tu pjesmu čujem,
Violinu zakitim sviraču.
Srce stegnem ne dam da me vide,
Kako oči za tobom mi plaču.

Noćima sam sanjao o tebi,
U snovima tebi se vraćao.
Juče mi je tu za našim stolom,
Našu pjesmu cigo zapjevao.

I on pita znam li gdje si sada,
I on pamti tvoje lijepo lice.
Otvorio dušu je uz pjesmu,
Uz zvuk one male tamburice.

Volješe te i ti si to znala,
Kada uđem svi za te pitaju.
Nikad prvu ne naručim pjesmu,
Uvjek prvu za tebe pjevaju.

Tu u ćošku gdje je naše mjesto,
Nikad drugi niko nije sjeo.
Često dođem da tu pjesmu čujem,
Još uvijek te nisam preboleo.

Autor Bajram Bajro Neljković