Kad zašute zvona.. Jasna Džeba

 

Jesi li vidio kako te gleda
kao da život sa njom se ruga
pogleda mutnoga ko sama Tuga
a zjena se stisla u kocku leda

Jesi li osjetio taj beskraj bola
i najdublja rijeka čini se plića
glas ne izlazi iz milog joj bića
koraci stali, krv ne kola

Primijetio da li si bljedilo jutra
o prozorsko staklo fijuče tajna
zazvonit' da neće svadbena zvona
reci joj sada, ne čekaj sutra

Desi se tako da šute, ne zvone
dok život smišlja čudne si igre
Zgrabi on kormilo, na cilj stigne
a čovjek misli da brod mu tone

Pogledaj na njenom licu taj grč
ko da sva srca na svijetu su stala
Iz raspukle ljubavi izranja srž
Uz sav bol osmijeh ti dala

Jer i vaša je zvijezda nekada sjala...