Majka.. Refik Martinovic

 

Dođu dani
kada u mojim satima
jesenjim noćima
u znaku škorpije
plačem sivim kišama
i dozivam te
da mi obrišeš tugu
i u bijelim zimskim zorama
kada hladni sjever
ledi suzu u mome oku
da me ugriješ
toplim riječima
tvoje mekane duše
Majčice moja.

Uz tihi šapat tišine
budim te dovama
i zadocnjelim stihovima
da mi oprostiš
sva moja prošla kajanja
i grijehe kojih se
bolno stidim
proklinjući april
koji ukrade tvoje
onemoćale godine
iz mog zagrljaja
Majčice moja.

U dugim ćutanjima
dok me praznina slama
ti dolaziš
tiho kao sjena
brižna kao mjesec
naslonjen na krov
naše kuće
da me očima nahraniš
osmjehom pokriješ
i rukom čelo pomiluješ
"Spavaj sine,
Majka je pored tebe"
zatvorenih očiju
ljubim tvoje dodire
jer znam da čuvaš
moje nemirne noći
Majčice moja.

Prolaze godine i
dani bez tebe
a ti bez glasa
hodaš starom kućom
I našom avlijom
koja još miriše
na tvoje tragove
koje samo Majka
umije da ostavi.

Mati moja draga
jednoga dana
i mene će uzeti
jedno proleće
i neki april
...čekaj me tamo
u mirisnoj bašti
da zauvijek
ostanemo zajedno
i neka nečije suze
liju za nas dvoje.