STRAH.. Vildana Stanišić

 

U sumraku tihom sretoše se oni ,
dva stranca bez glasa gledaše se nijemo ,
al srca njihova zadrhtaše tiho
k'o da htjedoše reći mi se razumijemo .

Minuše od tada godine mnoge ,
smjenjivaše se ljeta i zime
u tamnoj sobi ona se pita ,
kako li je onom strancu ime .

A stranac taj luta svijetom
već dosta dugo tražeći nju ,
mira nema želi da je vidi ,
zna da je voli , ali se nje stidi .

I ponovo sretoše se oni ,
zaigraše srca njihova od sreće ,
al' usne opet zanijemiše njima
i niko od njih ništa ne reče .

Vole se i pate u samoći
sa suzama provode svoje noći ,
al' strah od ljubavi bila je jača
pa srce mora taj ceh da plaća .