Uspomene.. Jasna Dž

 

Hukom sove
sad mjerim vrijeme
presporo,
presporo ističe
Samotni krik
taj predugo traje
dok pelerinom
ovija me stud

Grcam ko
napušteno čeljade
u vunene
uronjeno utjehe
Po poljima
srca promrzla
istina i tapkajuć'
probada
Vijuga mokrim
dlanovima
kaže, lice osvježi
uspomenama..
Drhtaji trkom
sustižu me
razvlačeć'
podsmješljive
šapate
O, zar to ljubav
nam ruga se?

Svjetlošću
oka svoga
zagrijati gola
ću ramena
jer njih si,
jer njih si
obasipao cjelovima

Kad u ponoć
zazvoni
najdužim hukom
očešat' će me
toplina usnama
Grlit' će
ljubit' će
noćas me bar
na tebe
još pokoja
uspomena