VRANA.. Rajka Martinović

 

 

U šumici na proplanku
u proljeće drvo sniva ,
u krošnjama punog čara
vrana s vranom razgovara

Drugarice moja mila ,
što si tako pocrnjela ,
kakve tebe muke more,
i ne spiješ sve do zore.

Ne pitaj me mila moja ,
ostavi me moj voljeni ,
nađe sebi vranu drugu ,
ostavi mi srcu tugu.

Kako da ga ja prebolim ,
na srcu mi teške boli ,
obeć'o mi baš je skoro ,
da pravimo gnijezdo novo.

Prevari ga jedna vrana,
izliježe mu ona jaja ,
sad je jadan u nevolji
kad ga ona osokoli.

Čvrsto tvrdi iz inata,
on da im je lijepi tata,
a on je sav u branu ,
jer on voli mene vranu.

Autor
Rajka Martinović
Podgorica