Istina u pjesmi.. Alma Buljubašić Maglić

 

Znaš majko
ovdje nestaje sreće,
nestaju ona augustovska radjanja
a ja ti želim sve to da zaboravim..
Učila si me da živim za ljubav
njenom stazom da idem
vođenom posebnom ljubavlju uvjek pijanom
svojim vrijednostima...
Ne vidim ti starice,ovog svijeta
nikakav napredak,
potrošene riječi ljubavi,nestala je u okeanu mržnje i zlobe,odnose ih vjetrovi orkana,
a mi!mi smo ti svi živi,a več odavno od tuge mrtvi...
Riječi su ovo majko,riječi istine i pjesnika
u kojima leži mirno u stroju,
ovoga svijeta slika..
Pokušajem opisati stvarnost a ne san
obećajem sebi,rad bez greške,
znaš nevolje i laži da su teške..
Ja ipak čuvam sretno vrijeme
sve loše prezirem,
milujem ono dijete u sebi
kada si rekla,
ako skrenem da žalila nebi..
A ja tu sam ista,možda jača,
hrabrija,u glavi mi tvoje riječi
živi i ne sudi..
Napuštam ti zlo svako
ne volim ti to,
znam u njemu je sve prokleto...
Nema znaj ni pravdanja
vidim i osjetim
imam oči
mnogi padaju u njima ,
dok ja ljubav teglim ka svima..

Znaš majko
promijenila sam život,
nedam više da me lažu
dugo sam rane liječila ja,
oh!kako je prokleta sudbina...
Moja si bila vodilja
ljubavi svijetom putanja,
smijem ti se opet
i volim sve ljude,
bez razlike na ova bolesna stanja..
To mi je majko bio
 jedini promašaj
najvažnijeg životnog kapitla,
al’stala nisam
tu sam,
pjesme su mi drugovi
i moj svijet novi..
Ljubavi čuvam korijenje
zagrijavaju ovo srce moje,
dolazi majko proljeće
u njemu otvaram svoje ljubavi cvijeće..
Govorila si starice moja
da sretna ti budem,
da poštujem sve ljude
kako ću bona sada,
u ovom svijetu laži i bola
gdje svi svakoga kude,
krenula sam na svoj put
pa kako mi bude..
Nije više majko vrijeme za neko pamčenje
bolest nas ruši
bolovi u duši,
priroda je protiv nas
samo ljubav može da pronadje nam spas.
Znaj mirno mi živi u svome svijetu
ja ne živim na stazama
ljudske prevare,
posmatram iz svog ugla
ljudi da se bude,jedni drugima
ljubav da podare..

Čekat ću starice znam
mnogo dana i godina,
pokucat će na sva vrata
ta duševna ljubav i njena milina.
Hoće znam
ubi nas laž,šutnja i strah
gubimo svi ovdje svoj dah..
Rekli su da sutra će biti bolje
a ja se nadam svakom sutra,
kako ću stati kad ti stvorila si ženu od mene...
Misli mi lete u mom razmišljanju
ovaj svijet možda nije vrijedan postojanja
čovjek se prodaje za svako zlo,
jeftin je ništa isto nije
na silu se živi,na silu umire,
ne zovem ti ovo nekom srećom
strah je u poštenju i u srcu mom..
Od svega me ovdje hvata muka
teška je ova nauka,znaš sve je kriva ljudska ruka...
Dosadih ti starice moja
sa ovom pjesmom istinu ti šaljem,
ostaj mi sretno u drugom svijetu
poželi strpljenja svome djetetu...

Autor/Alma Buljubašić Maglić