VRIŠTIM U SEBI.. SUZANA MARIĆ, HRVATSKA

 

Nestaješ polako
u sjeni lipe
sa mirisom perunika
odnosi te vjetar.
Kroz moje prste
klizi tvoj lik
dok grčevito
zatvaram dlanove.
Mjesečina mi noćas
svadbenu haljinu tka
zrakama srebrnim.
Zalud, zalud tkanje srebrno
jer ga trnje bode
jer ga vjetar drapa
u dronjke usamljeničke!
O, samoćo! O, čežnjo!
Tako ste mučne,
tako ste gorke!
Vrištim u sebi
a tišina me nadvikuje,
odzvanja jekom
oko mene.
Gorim... gorim plamom
prikrivenim,
bolom ...
Perunike su ocvale odavno
A tišina sa mnom vrišti.