KAKO DA TE ZABORAVIM.. Ruki Kočan

 

Mini esej uvaženog profesora književnosti i stručnjaka kvantne medicine, sjajnog pisca Ruki Kočana iz Roterdama za moju pjesmu
KAKO DA TE ZABORAVIM.
NAJVECA HVALA UVAŽENI RUKI
Gordana Saric draga, poštovana prijateljice, Goco, a to srce Tvoje piše, - tajnovito snuje i kazuje.... Spontano. Neopisivu ljepotu nutrine, bljesak života, i dušu poetskog subjekta... I univerzalnom snage Empatije. A, to  srce tvoje - grli emocijama  - dušom milom.... pjesmom poje, ljubav zove.  S tugom, nježno razgovara. Duhom, sjajno snuje.... Živi - Strunom Zlatnom, igrom - svjetlom veze - bolnim žalom.... Suzom Neprebola, sjetno - svoju uzvišenu LJUBAV, nježno mije,....Život svoj, onu čaroliju esencije Postojanja - neodoljivu - Svetinju svoju, - zlatom bi da okuje. Od prolaznosti da sakrije .....
Alhemijom. I metafizikom, fizike.
U biću svjetlosnom, grije .. Traje i treptajima Vibre. Za vječnost, beskraja....
Čudotvorno, i vrlo čulno.
A - Tamo, u našem Ovdje i Sada, - gdje je tuga, svoje jato ptica skrila,... Tu - tu je ljubav  samoću, strahove i zaborav, - ovom čudesnom pjesmom pobijedila.
Dahom. U daru Stvoritelja.  U vječnom Sada, miluje...  Kosmosom odjekuje.
Mini esej.
6.06.2921, Ruki Kočan, Rotterdam

KAKO DA TE ZABORAVIM
Kako da te zaboravim
kad mi srce kuca srcem tvojim
i trepti vječno ljubavlju i čežnjom,
kada tvojim bićem živim i postojim.

Kako da te zaboravim
kad potreba si silna duše moje,
anđeo koji nad snovima bdije,
sa mnom si vječno kao nebo što je.

Kad bih mogla suzom da te vratim
istočila bih izvore i rijeke i mora
pa bih te barkom u dušu vratila
da grlimo zajedno prve zrake zora.

Kad bih mogla pjesmom da te vratim,
spjevala bih hiljade zvjezdanih stihova
i na grudima tvojim nježno ih šaptala
dok ti tijelo miluje moja čežnja nova.

Kad bih mogla željom da te vratim
svu bih žudnju ognjem rasplamsala,
plamenom ti žarnim srce zarobila,
u zagrljaju toplom zauvijek ostala.