Tisina progovara.. Dervisa Grabus Colakovic

 

Iz nad mene nebo I nista vise,
crni oblaci sunce zakrili,
sjevaju munje strahota prava,
nikada nisu crniju bili.

Jato ptica u oblake lete,
krila masu I one se boje,
crnilo svugdje kud god se krene,
opkolilo mene I misli moje.

Grane se njisu kao da pricaju,
I one nesto iz medjuse taje,
u dusi me steze ne znam
kud krenut,
tisina progovara nadu mi daje.

Stisni zube ti vjesta zeno,
uvijek si bila snagom nadahnuta,
razgrni golim rukama tamu,
I doci ces pravo do svoga puta.

Uvijek si nosila tesko breme,
koje ti nije dalo da dises,
sve ces pobjedit uvijek si mogla,
I samo mozes uspomene da pises.

Autor: Dervisa Grabus Colakovic
27/7/2021