Moj svijet.. Alma Buljubašić Maglić

U tvojim očima
 vidim svijet
onaj moj,
moja mora i okeane,
moje rijeke i gradove..
Sve to u tako malim okicama,
sve to što pripada samo meni ..
Veliki je to osjećaj znati da si tu
tako mali a tako veliki.
Sagradit ću ti ispod mora kulu,
da budem ti zlatna ribica,
pričat ćemo ribljim jezikom
da nas niko ne razumije..
Da nas  valovi ne čuju,samo da nas nose,
da plivamo tamo gdje ljubavi se prose...
Da vide našu onu veliku u tvojim malim očima
pokažimo je svima i proljeću i ljetu,
i jeseni i zimi,i kiši i vjetru,i suncu i nebu
neka svi krenu za nama,neka se vole,rane neka ih ne bole,osmijeh na lica nek stave da žive ljubavi prave...

Budimo dijeca opet,otvorimo dušu,nek vjetrovi ljubavi pušu,sjetimo se klupe stare,
pogleda onih radosni i naših zora rosni...
Budimo dijeca opet napravimo zaokret
živimo svi dok ne dodje onaj poslednji let..
Plovit čemo našim okeanima
školjke skupljati,alga ću ti biti,svaki biser u dušu staviti...
Pred nama život prolazi
u bašti punoj cvijeća,
a mi u svojim mislima ne vidimo niti osjetimo
sve u nama na tren nestaje,samo srce svoje otkucaje daje.
Kada si samnom tu i ja sa tobom
svijet je moj s dušom razgovaram,
niko mi ne treba jer sa tobom nisam sama
niko ne zna koliko mi trebaš,svi se svojoj ljubavi raduju a našoj i ne moraju...
Nedajmo srcu da nam  stari
plešimo pjevajmo pjesme
budimo prijatelji dijece,
poklonimo im dobrotu
sjeti se sve smo to jedno drugom
obećali i ljubav si dali...