OPROSTI MI MAJKO… Stana Mojsilović

 

Oprosti mi majko
što ne slušah tvoje riječi,
što vjerovah da život je bajka
i što sanjah o sreći.

Oprosti mi
sve svoje ne prespavane noći,
i hvala za svaki tvoj dodir
dok si me usnulu milovala po kosi.

Oprosti mi majko
što nisam slušala tvoje riječi,
da život zna jako da zaboli
i da rijeke ne teku stalno istim tokom
da nekad skrenu s'pavog puta
gubeć se negdje u dubokom moru.

Oprosti što ne znadoh tada
koliko život raniti može,
i koliko ožiljaka ostavlja na tijelu
pletuć' na njemu tugu
k'o pauk zamku mrežu.

I kad bih mogla
u prošlost da se vratim,
možda bih poslušala tvoje riječi
i ne bih životu dala
da mi ožiljke crta po tijelu
moj život danas ne bi ličio na tvoj
al' vreme vratit' ne mogu
uporno govorim sebi.

Hvala ti majko za svaki zagrljaj nježni
i što me ne pitah za svaku suzu skrivenu moju,
hvala što si uz mene bila u svakom trenu
i ne progovorivši ni jedne riječi
pogledom si reći mi znala
koliko svaki ožiljak boli.

Oprosti mi majko
što nisam slušala tvoje riječi,
što k'o ubogo siroto dijete o igrački mašta
i ja ti isto majko maštah o sreći.

Oprosti mi majko
za svaku tvoju prolivenu suzu,
i ne znaš šta bi danas za jednu tvoju riječ dala,
oprosti mi rođena moja
možda je kasno sad oprost da tažim
bila sam luda i mlada
i nisam znala kako život raniti može
i koliko duboka ostaje brazda.

Stana Mojsilović- Nana