Horizont… Đurđica Bačurin

 

Sjedim na terasi,

pijuckam kavu,

udišem miris soli

i uživam u pogledu ispred sebe.

Horizont kakav se samo može poželjeti.

More i nebo!

Plavetnilo od kojeg zastaje dah.

I dok gledam valjuškavo more

u daljini uočim brod

i u meni tisuće misli se roje.

Na brodu ti i ja,

iza nas tuga i sjećanja.

Dva kofera grle sadašnjost

ne mare  za plimu ni oseku.

I brod plovi, horizont nas zove.

Zvuk crkvenog zvona odjednom me prene.

Podne je!

Otpijem posljednji gutljaj kave

na horizontu više brod nije

ali slike ostale duboko u meni

kao da su bile stvarne, a more sad gleda mene

čeka da opet mislima kroz horizont zaplovim.

 (Grguranić)

Hrvatska 

®️©️Sva prava zadržana