Neka kiše padaju... Dervisa Grabus Colakovic

 

Ni oktobarske kiše  ne mogu me spriječiti, da te ne volim i da te ne sanjam.

Da mi mrsiš kosu i u snu me ljubiš,

da  prstima ideš ka uzglavlju mome.

Šapućeš mi, a ja te gledam, napola otvorenih očiju,

bjela plahta drhti na mom tijelu.

Dolaziš mi u anđeoskom liku,

draži si mi od sve moje prošlosti.

Neka kiše padaju ja sam u tvom naručju,

gledam te u  oči i još uvijek sanjam.

Ne idi ne zabadaj  nož u moje srce,

iz njeg je davno krv izcurila, oživi me da ne postanem prah.

Veo na mojoj glavi prekrio nas obadvoje,

cvilimo al nam se plač ne čuje.

Zadrzi me dok nisam nestala, ostaće ti samo moja sjena koju nisi primjećivao.

I opet oktobar i opet oktobarske kiše,

a tebe nema zalutao si u nepovrat.

Samo je bio san i dušu mi razarao,

dok si ti sa drugom opijen od ljubavi.

Autor.. 

23/6/2026

Autorska prava zadrzana