DUŠA TI SE RAJA NAGLEDALA.. Rajka Martinović

Sjećam se , k'o da je bilo juče ,
stojim ispred vrata šok sobe,
nekakav metež , guraju aparate ,
obratih se jednoj ženi i rekoh. ,
da li moga i tvoga prate.

Vrijeme posjete , uđoh prva ,
na sredini sobe , ljekar me dočeka ,
pruži mi ruku , i reče , ...........
primite saučešće , nije mogao  da preživi ... nije imao sreće

Meni dah zastade  , u grudima bol,
iz grla vrisak , nemogoh stati ,
priđoh praznom krevetu , pomilovah jastuk , tuga obuze mi svijest
osjetih da ću pasti u nesvjest.

Ljubavi moja , ti božiji stvore
bio si otac nad ocima svim ,
s ljubavi si nas hrabrio i potpora bio,
djecu i mene si mazio i savjete dao ,
i na tom ispitu nikad nisi pao.

Pokoj ti duši , s Ađelima spio,
dok si živio , naš Anđeo si bio,
kao muž i otac ..srca si nam zarobio,
ključ smo izgubili , tu ćeš uvijek biti
svi to dobro znaju , ne možemo kriti.

Autor
Rajka Martinović
Podgorica