TUŽNA VRBA.. Rajka Martinović

Na obali rijeke u tišinu žbuna ,
izdigla se u svojoj raskoši i sjeni  , samotno se njiše opuštenih grana,
i pupoljci vrbe  usnuli i sneni .

Povjetarac tiho grane vrbe njiše,
sa tišinom ....  kao pijanac neki,
okorjelo stablo sa ponosom grli,
držeći ga čvrsto korijenom na rijeci.

Tužna li si vrbo , oborila glavu ,
žašto sama ćutiš uz usnule grane,
cvjetala i popoljak kao maca visi ,
pupoljak si dala ,   a rađala nisi.
 
Za svoju ljepotu ti ponos ne nosiš ,
ukrašavaš obalu i s tim se ponosiš ,
opuštenih grana, ponos ti ne rosi ,
tužna vrba nisi , samo ime nosiš.

Autor
Rajka Martinović
Podgorica