Kad ljubav umire.. Refik Martinović

Kako je bolno
kad ljubav umire
na kori ljuske divljeg kestena
koji u parku samuje
na mokrom listu
što se njiše na suvoj grani
i plače crvenim suzama
dok u našim nedrima
zmija u košuljici spava.

Kako je bolno
kad ljubav umire
u samoćama koje danju spavaju
i čekaju tamnu noć
da snivaju one snove
koje si mi ukrala
i sebično čuvala
ispod belog bagrema
u hladovima tvoje bašte.

Kako je bolno
kad ljubav umire
u povorci bez venaca
koja lagano korača
mokrim kaldrmama
i sluša zvona svojih koraka
oplakujući Sunce
koje u bezdan pada
tražeći svoje nove putanje.

Kako je bolno
kad ljubav umire
a druge se rađaju
i otvaraju svoje prozore
da dočekaju
bistre kiše ranog proleća
hajde i mi draga
da se ponovo rodimo
i oteramo zmiju iz nedara.