Pitajući za ljubav.. Dr. Nermina Adžović Mustagrudić

 

I jutros sam brezi,pričala o nama.
Skljupljena u skute,kazivala tajne.
Lišće već je zelen,posakrilo svoju.
Osjetih kroz  grane,biju niti sjajne.

Pogled se od srama,spustio ka travi.
Ruke spontano,tražile su  cvijeće.
Zalutaše misli,preko svih planina.
Pitajuć za ljubav sreće il' nesreće.

Cvrkut je ptice,do srca se čuo.
I jasen je svoje,tad upleo misli.
Zadrhta mi duša,tijelo onemoća.
Jesu li se  brezom,u dvoje sad stisli.

Čekala sam sama,trenutak izmagljen.
Hoće li ga java,odagnat oblakom.
Obasja sunce ,ravnice i brda.
I usmjeri sretno,tom koraku lakom.