Putnik vječnosti.. Autor:Alma Buljubašić

 

Pustiću te oči u zaborav da plove
pretvorit ću ih u prah
da ne vide moj osmijeh
uzele su moj život i dah..

Zalit ću ih  kišom
dok ovaj život  živim
prkosit ću  zlobom
srce će da se  divi..

Ostat ću sa blagom svojim
i prijateljem  novim
krenut ću korakom lahkim
pobjediti prošlost i boli..

Zaboravih ljubav davnu
imadoh je nekad za tebe
a sada sa njom pokrivam sebe...

Ništa od tog više ne postoji
znam teško je čovjek  biti
to ne ide baš svakom
a ja ljubav ću samo sniti

Život ide  tiho
ne znam koliko  dugo
proklet da je dan
kad mi dodje tugo..

Eh!da možeš saslušati riječi
i opet maštati o sreći,
al’tražio si to sam
ja nemam više šta da ti dam..

U mom svijetu više ne živiš
nisam željela  tako,
poljubac si davao svakoj
a nije bilo lahko...

Zadnje putovanje postao si čudan
zbog toga si vječni putnik
nisi znao šta i kuda,
ovog si svijeta hudnik..

Srce je moje ovdje
duša je umrla  davno,
kraj staroga hrasta
gdje sve nam je bilo
ko pučina ravno..

Čudno je vrijeme ovo
ništa u njemu nema
ni ti ne  postojiš
ovdje mi ljubav
postelju sprema..

Radujem se sada svemu
jer ništa nije  isto,
puna sam misli
sve oko mene čisto..

Upoznala pravog nisam
jer tebe vidim svuda
koraci su moji nijemi
a glava prazna i  luda...

Često mjestu doletim
tamo gdje uzeo si mi krila
gdje zanjeo si me ljepotom
tamo gdje djevojka sam  bila..

Poslije svega ja živim
budim se pod ovim oblacima sivim,
u duši mira nema
znam opet se nešto sprema...

Od prošlosti ništa nije ostalo
ništa ni puno,ni malo,
pjevam sa srcem svojim
i nove dane brojim....

I poslije svih zbivanja
opet ostaješ čovjek,
u noćima snivanja
jutrom ostaješ bez riječi...

A Ja!živa sam
još pala nisam,
na stazi sam života
osmijeh da pružim svakom....

Prošlo je več neko vrijeme
u meni još ljubavi sjeme,
nestalo teško breme
sad tražim pisane teme...

Tu je i svaka nada
dobrotu uzima i njoj je rada,
oh!a rekao si šta će biti sada..?

Nestao je strah
pretvorio se u prah,
bila sam i ostajem
ono moje juče..

Istina je da sam te klela
u životu što sam te srela,
al’kasno je duša te zavoljela..

Ne vraćam se vremenu
i onome teškom bremenu,
ja ostajem tu u ljubavnom sjemenu..

Počela sam da letim
al ne znam gdje da sletim,
ovom pjesmom sudbini prijetim..