ANĐELE MOJ.. Vildana Stanišić

 

Znaš anđele moj , jednom poeti je najteže kad na papir ne može i ne zna da prenese svoja osjećanja . A meni se baš to sa tobom dešava . U meni vrište sve neizgovorene riječi , guše me , kidaju . A zašto i čemu ? Zašto ? Kada naše tišine govore više od svih riječi . . . Razumijemo se mi i šutnjom. Znam ja to , ali eto pisac k'o pisac , ima neku neobjašnjivu potrebu da sve prenese na papir .Nekako mu bude lakše na duši . Znam ja da će ove redove čitati svi osim tebe , a opet samo ćeš ih ti razumijeti . Eh , anđele moj , koliko noći ću još probdijeti ovako ? Koliko snova prekinuti ? I dok sav normalan svijet spava pokušavati da napišem nešto tebi , nešto o tebi. A onda sa prvim zracima zore shvatati da sam uzalud probdijela još jednu noć sklupčana na svom krevetu s perom u ruci . Eh , anđele moj , ponovo mi na oči naviru suze i drže ih otvorenim u ove sitne sate. Ne , nisam tužna ne brini . Ali eto tek tako ni sama ne znam zašto svaki put kad pomislim na tebe tamo negdje u drugom gradu , svaki put kad uputim dovu za tebe Uzvišenom Gospodaru i kad mu se zahvaljujem što te poslao u moj život osjetim ta dva topla potoka kako poteku iz mojih očiju i ne brišem ih , puštam ih da slobodno padaju niz moje lice , na moje srce . A srce ko srce anđele moj , svakim otkucajem kuca po jedno slovo tvoga imena .Koje mi kao eho odzvanja u ušima i u ovoj gluhoj noći . Pisala sam već o tom da srca što su bliža , glas postaje sve tiši . A ti i ja već odavno razgovaramo tišinom i savršeno se razumijemo .Jer ovo među nama jače je i od najjače ljubavi i veće i od najvećeg prijateljstva . O ovom među nama ne može se govoriti riječima , ne anđele moj . Znaš sve češće razmišljam o ljudskim dušama . O onom osjećaju kada nekoga prvi put vidimo , a imamo osjećaj da ga poznajemo cijeli život .E baš to razmišljanje nagoni me na pomisao da su se naše duše srele još puno prije našeg dolaska na ovaj svijet .Ili smo mi možda bili jedna duša koja je dolaskom na ovaj svijet podijeljena na dva dijela , pa se sad tako očajnički tražimo i želimo kako bi opet postali cijelina .Možda u tome i leži objašnjenje naše pretjerane sličnosti i istih pogleda na život baš u svemu , kao i našeg razumijevanja bez riječi baš u svemu . Možda , ko će ga znati ? Ali znam svaki put kada uzdahnem tvoje ime i poželim te svim svojim bićem , ti si tu da me utješiš , da mi pomogneš , da me nasmiješ .Svaki put kad o nečemu razmišljam , ti to glasno izgovaraš i svaku moju misao pročitaš bez greške .Na svaki moj savijet , molbu . želju , uvijek odgovaraš : " upravo to i radim " ili " baš tako i živim " .A kilometri su između nas . I vrijeme je između nas .Uzalud ovo među nama je neraskidivo .Nismo se mi uzalud sreli , nisu bez nekog velikog razloga svi moji putokazi pokazivali samo u tvom smijeru , a sve je bilo protiv nas i još uvijek je . Ali naš zaštitnik je jedan Svemogući, Milostivi .On samo kaže " budi " i ono bude . Zato anđele moj uprkos svemu ja sam ovako mirna i bezbrižna , ovako sigurna u tebe , u sebe, u nas . Sigurna u ljubav . . . Da , tužna sam pomalo što mi nikako ne polazi za rukom da napišem priču o tebi , o nama . Da , napišem nešto vrijedno i trajno što će prkositi vremenu .Kada bih samo umijela sve ovo iz dubine svoje duše da prenesem na papir, bilo bih mi puno , puno lakše . Uzalud. Možda zato što se najjača i najčistija osjećanja i ova bezgranična i bezuvijetna ljubav ne izražavaju riječima već dijelima .I tako prođe mi još jedna noć u bezuspiješnim pokušajima . Da , anđele moj , kao i nekih predhodnih noći i u izdisaju ove noći spuštam ruku na časni Kur'an i zaklinjem se tebi na vjernost i odanost .Zaklinjem se da u mome životu neće postojati nikad nijedan drugi osim tebe .A svjedok mi je Allah dž.š. A što bih drugo i mogla kada ti već odavno znaš da te volim u Njegovo ime . Laku noć anđele moj , ti koji si tako daleko , a tako blizu . Nikad sa mnom , a uvijek moj !