Budi svoja!.. Autor: Amra Imširagić

 

Budi svoja, lijepa, nadmena, jaka.
Dama prve klase, unikat
u svijetu duplikata.
U grudima nosiš
srce veliko k'o kuća.
Strah nije za takve
gromade od žene.
Rođena si k'o kraljica,
ne k'o pijun u tudoj šaci.
Kada hodiš, diži svoje čelo,
put vedra neba.
Strah za tebe nepoznanica u
tvom svijetu gordosti,
lijepa ženo k'o sevdalinka u Bosni.
Takvom gordom, humanom ženom, svijet se ponosi.
Ti si žena što dušu i tijelo krijepi.
Pa, bolesnog ozdravi.
Ti si borac, a ne žrtva,
u ovoj priči, što se život zove.
Život je čudo, čas te miluje,
kao majka dijete,
pa iz čista mira zna
šamar da opali.
Kada dođu teški, neveseli dani,
nevolje i oluje.
Ko sivi soko, raširi krila,
glavu gore, pa u nebeske visine.
Nikog se ne boji, ne kloni
dušom i tijelom nad zlim opaskama
sitnih prodanih duša.
Svijet k'o svijet, a ljudi k'o ljudi.
Neki rđavi u duši,
takva im priroda.
Zla ćud, drugo im je ime.
A, ti si lavica! A , lavici ne priliči
da se druži s crnim gavranom.
Ma, šta otrovnim jezikom
k'o zmije otrov siktale.
Tvoje je da budeš nadmena,
dama par excellence.
Šta mogu oni nego zaviditi na
ljepoti, pameti i svjetskoj slavi?!
Što bi dobri Duško Trifunović
zlatnim perom napisao
na nauk ljudskom rodom:
" Šta bi dao da si na mom mjestu,
da te mrze, a da ti se dive".
Misli svojom glavom!
I to na sav glas.
Istinu istinom, laž lažima.
Budi svoja, ti mlada glavo!
Neka ti je srce i duša,
čista k'o voda izvorska.
S takvom elokvencijom,
uzdignute glave među zle ljude.
Zlobnika, ološa, nikad se ne plaši.
Ti među njih stani rame uz rame,
pa im saspi istinu u lice.
To ti je isto,
kao kada padaju mostarske kiše.
Rđavi su to ljudi, zle kobi,
a ti kao dijete tek rođeno.
Nevino, čiste duše.
Tebe majka nije rodila
da bi ljude mrzila i vrijeđala.
Takve kao ti,
opjevane ko Emina,
što je Šantić volio dušom i tijelom.
Tako završe dobre I plemenite žene.
U rima od zlata, otpjeva ih pjesnik
renomiranog statusa.
Šta mogu ološi od ljudi,
kad kraljica stoji na pijedestalu,
a oni kvocaju nad đubristima tuđih života.
Ovan je rođen da pase travu zelenu,
da mu šefuje pastir mladi s frulom.
Ti si kraljica na pijedstalu, što nosi krunu.
Uspjeh se ne oprašta lako.
To boli kao metak u grudi.
Sve će neljudi učiniti,
da ti uspjeh obezvrjede.
A  sve bi dali da budeš kao ti!
To je svojstveno neljudima,
što od mrženje žive.
Zato ne plaši se, to su samo loši ljudi.
Takvima na kraju Bog sudi.