KIŠA.. JASNA GUGIĆ

 

Sparno,
pred kišu,
bez zraka sam
u ovom kockastom stanu,
bez vrta,
žedna
izvorske vode
i drveća što njiše se na povjetarcu.
Šutim i vičem,
hvatam zrak slamkom,
i širim ruke i pluća, istovremeno .
Pred kišu
brišem znoj sa čela
i u hladu tražim sunce,
da ga sakrijem iza oblaka crnog.
Pred kišu ,
smijem se
kao dijete razdragano,
i razmišljam kako cu
gacati po lokvama kiše
dok mi ne dosadi.
Čujem zvuk grmljavine u daljini,
vjetar donosi kapi kiše,
Ja sam samo podignula glavu,
da me opere i očisti,
i da sve odnese
i dobro i loše
i osmijeh i suzu.

@  JASNA GUGIĆ
      CROATIA