NEPOZNATA ŽENA.. Autor Bajram Bajro

 

Zastao sam samo i gledao za njom.
Bez daha sam ostao ja u jednom trenu,
Kraj mene je prošla , ostadoh u čudu
Kada vidjeh plavu , nepoznatu ženu.

Prođe pored mene ko vihor u mahu
Vidjela me nije niti sam joj bitan.
Okrenuh se stadoh, za njom sam gledao,
Odnese je od mene taj njen korak sitan.

Ne mogu da vjerujem jeli san il java,
Dotako se za obraz, vidim da sam budan.
Nestade za uglom , ne vidjeh je više
Al mi osta neki tad osjećaj čudan.

Ni dan danas neznam bješel san il java
Tu prolazih često mada nisam htjeo.
Da ispunim sebi tu potajnu želju,
Nebili je možda još jedanput sreo.

Ali nikad više desilo se nije
Da naiđe plava ta prelijepa žena.
Kao vjetrom nošena prođe pored mene,
Ne znam bješel stvarna ili samo sjena.

Još uvijek se nadam al su šanse male
Da ću opet vidjet tu ljepotu njenu.
Vremena je prošlo ali ja još uvjek,
U mislima tražim nepoznatu ženu.

Autor Bajram Bajro Neljković