ROK TRAJANJA.. Dr.sc. Amra Imsiragić

 

 
 Stvorena da tren proživim.
 Razmišljam u sutonu na pučini,
o prirodi što diše,
 voli istom mjerom sve ljude bez izuzetka.
Ne, nije to bajka, već svakodnevnica
 koje čovjek nije svjestan.
 Ugledah ribu na plavom morskom valu,
kako perajima maše
 k'o da mi pozdrav šalje.
Iskreno  od srca, bez imalo obmana, laži.
Raduje se ona životu,
pozdravlja svakog koga sretne.
U tim mislima odzvanjaju mi riječi
:"Bijela ruža, nikad umrijeti neće ".
Iznenada ugledah galeba,
 što se obrušava  u morske dubine.
Sve je prolazno, sve je tren.
 Ka budućem životu galebu srce žuri.
 Za njega je stari sat zauvijek stao.
 Postah k'o led, od bola blijeda,
 bez glasa.
Sve ima rok trajanja na ovom svijetu:
 ptica u letu,
 bijela visibaba na zelenom proplanku,
 riba u sinjem moru.
Čovjek je smrti plijen.
Od njega ostaće samo prah.
Slava, novac, zlatni dvorac,
neće mu biti od pomoći,
smrt je neumoljiva.
 Ne prihvata mito,  korupciju.
Ne, ni u jednoj priči.
Ona je bezdušna,
kao čovjek kad okrutno
uništava prirodu bez trunke
žaljenja, jednog izvinjenja.
Uništava rijeku, što ga poji,
raznobojno cvijeće na putu,
što ovaj svijet krasi.
Postaje dželat, otkida glavu,
svemu što Allah  stvori.
Kad mu kazaljke odbroje posljednje minute,
pita se: "Zašto smrt, a ne život bez kraja?"
Čovjek i priroda u istoj tužnoj,
kratkoj priči.
Vraćanje dugova, u režiji  
Gospodara tvoga.
Ništa  ne možeš uraditi,
a da ti se ne vrati istim  aršinom.
To je pouka, pohlepnom čovjeku,
što kratko živi na ovoj planeti.
Čovječe, priroda zna da se osveti! Autor: Dr.sc. Amra Imsiragić