OAZA LJUBAVI.. Goran Popović

 

Dok na tebe mislim u hladnoći sobe
u meni se bude tajansvene nade
postelju im spremim i prigrlim čvrsto
a uvijek ih zorom novi dan ukrade

Odvest ću te na čarobno mjesto
san o sreći tiho njiše palmi grane
u oazu sreće sred pustinje pijeska
gdje i vrijeme čudom uspori  zastane

U tom našem toplom zatonu ljubavi
metafora žudnje kao sunce grane
u kaplji ću vode strasno da te ljubim  
prije no što i ona usahne nestane

Ne dozvoli strašnom merkuru da vlada  
kad je teško samo čežnjom me pozovi
u varljivom svijetu najviše se strada
ubježište uvijek nek nam budu snovi

Goran Popović
Crna Gora