STIGLE ME TVOJE SUZE.. Rabija Hamidović

 

Sjećam se, svake tvoje suze prolivene na mom ramenu, tada sam bila mlada, nezrela djevojčica, željna ludovanja i provoda, skupa kola, putovanja.

Ti si bio zreo delija, željan ljubavi, pažnje.
Nudio si mi život u dvoje, u kućici od pruća, pored rijeke što izvire u Sibiru.
Neznadoh, da prepoznam u tebi svu ljepotu ovog svijeta!
Neznadoh, da te zavolim i da ti kažem sudbonosno: Da ljubavi!
Želim te za sebe, biću tvoja pratilja.

Pokloni moje srce, pogrešnom čovjeku,
boem, kafana, karti i kurvi.
Zagorča mi život, za sva vremena,
ostavi me na ulici, sa koferom uspomena.
Kaznio me Bog, bivši moj,
stigao me tvoj uzdah, ranjena duša.
Stigla me, svaka tvoja suza prolivena.

Molim te, ne traži od mene da se smijem glasno, ne sipaj mi so na ranu.
Osmjeh mi se zaledio davno, kad me
boem ostavio.
Razumijem, tvoju gorčinu prolivenu na hartiju, sada znam, kako je ostavljen biti.
Stidim se mojih rječi i osmjeha, prosutih tebi u lice, sjetim se često tvoje suze.
Dok moju suzu brišem, oprosti griješnici!

Oprosti mi ljubavi, bila sam mlada,
znam, da me još uvjek voliš,
znam, da te boli moja patnja. Znaš i ti?
Da i mene, bole tvoje suze na mom ramenu i sada ih osjetim, u mojoj duši.

Autor : Rabija Hamidović 27/05/2021
Zvornik, Bosna i Hercegovina