Pravda ljubavi.. Alma Buljubašić Maglić

 

Pravdo,pokucaj na prozore ljubavi ponekad
sačuvaj mi one sretne dane,
izliječi  rane
sačuvaj ljubav u domu svakom..
Pokri me osmijehom
svrati u ove zelene oči,
i sreća i patnja će proći
obasjaj krilo svake majke
podari im život kao iz bajke..

Tamo negdje ljubav me zove
šaljem joj pogled s vjetrovima,
dok sanjam  neke puteve nove...
Umrle su ovdje na javi
otišle od ljudi,
samo se želja egoizma sad u svima budi...

Vakat je težak to znam
čuvamo se za ruku spasa,
kroz vrtloge  zla
 ljubav umire poslednja...

Ja sam ti više umorna  od svega
od ljudi sa dva lica,
od praznih glava i ulizica...

Istina mi nade daje
i malo me osnaži,
dok dunjalukom
sudiju ljubavi traži.

Autor/Alma Buljubašić Maglić