R. ROMAN UDAJEM ŽENU.. Jusuf Vejzović Juka

                             
Glava 3
14
    Kroz otvorene pendžere u tom nedjeljnom jutru ušla je nova svježina života popunjavajući cijeli prostor stana sa osjećanjima punih ljubavi. Taj dan ih vratijo na početak njihovoga života kojeg su dobro se sjećali i u detalje ga iskopirali za nastavak takvoga kontinuiteta budućnosti života. Poslije podne su naravno malko prošetkali do parka kod centra za kulturu posjedili na osamljenoj drvenoj klupi uživajući srećnost u ljepoti trenutne vječnosti. Kasnije su popili po jednu šlagiranku u kaffeu centra i vratili u stan da nastave kako im je najbolje. Prošla je hefta dana kao dlan o dlan, za čudo čudesno nitko ih nije ni zvao ni posjećivao. Svakog dana je jedva čekao da što prije dođe sa posla, jer je znao da čeka ga ono što najviše mu daje volju za život.
U subotu su odmah poslije doručka otišli u centar grada, da izbrišu iz prošle sve one loše događaje. Obišli su sva ona svoja mesta od početka po gradu koja su odoljela zubu vremena i kataklizmi rata. Išli onim istim tragom od prije tridesetak i nešto godina koje nose kao jedinu ušteđevinu za uloženi trud u kojem momentalno uživaju. Grad kao pobjedonosni borac u teškim zadobijenim ranama, sa ponosom dijeli sa njima radost kao melem za  svaku  nostalgiju. Tamam kada su pravili plan  za povratak doma, zovne ih starija kćerka tobože intresuje se kako su gdje su i šta sad rade. Sretali dosta rođaka, prijatelja i poznanika srdačno se ispozdravljli ali bez dugog zadržavanja.
    Usput u povratku su pokupovali sebi još nekih potrebština za potrebe svakodnevnog života. Dolazeći do stana fino puni zadovoljstva, dočekaše ih vrata širom otvorena. Iza njih su čekale ih kćerke sa muževima, tetka i neki od kućnih prijatelja svi sa osmjehom punoga radosti. Njih dvoje su stali kao ukopani, pomisliše da su provaljeni pa sve saznali šta se događalo. Gledali su radoznalo sve redom, ali nijesu se usuđivali da išta ih upitaju. Zato oni nijesu htjeli dužiti neizvjesnost pa uglas rekoše.
-Srećna vam srećna godišnjica!
    Zaaplaudirali su praveći im prolaz da uđu unutra gdje je bilo sve pripremljeno za proslavu. Njih dvoje su prolazeći špalirom u radosti krili tajnu da nijesu uopšte se sjetili svoje godišnjice do sad. Kako su kraj koga prolazili svi su grlili ih i čestitali. Došavši u primaću na stolu su vidjeli prelijepu ukrasnu tortu sa trideseticom na sredini. Gosti im nijesu dali ni raskomotit se kako treba, odmah ih natjerali da režu tortui i otvore šampanjac. U radosnom iznenađenju slavljenici se osjećali kao mladenci ukazujući to svojim ljubavnim manirima. Pored svih gostiju kćeri su bile najradosnije, što su napokon vidjele roditelje zadovoljno radosne i srećne. Često bi jedna drugoj prišaptavale svoje zadovoljstvo i pridruživale se zajedničkoj sreći. Slavlje je trajalo dokle god je ko imao volje i izdržljivost. Na kraju ipak ostadoše samo njih dvoje da nastave ono što je i kako proslavljeno.
                                            -KRAJ-
Jusuf Vejzović Juka
Država: Bosna i Hercegovina
Grad: Tuzla