STEGNI ME JAKO, SAMO JOŠ JEDNOM.. Rabija Hamidović

 

Koračam plimi u susret,
potiskujući vale - umorne duše.
Borim se sa osekom, što me vuče k'sebi
--- izazvana  erupcijom ----
sjećanja na jedno ljeto ...
Za zelenookim vitezom, što mi uze srce !

Kap suze, preli času pelinkovca,
ranjeni šavovi popustiše,
tetive explodiraše.
Brana ljubavi, puče na dva dijela!
Ti osta na pogrešnoj obali,
svako od nas, svojim putem krenu.

Stopala zadrhtaše, ispod pjene u pjesku,
osjetih, kako ti ruka kliznu iz ruke moje,
ispusti tvoje bijele prste.
Virovi te progutaše u dubine,
nikada te više --- ne ugledah na obali,
ostah, tvoja crvena majica
——-mastilom ispisana——
Ne zaboravi me, moralo je tako biti,
nije nam bogom dato, da budemo par.

Vapaj, za tvojim poslednjim zagrljajem
——-kao ranjeni Orao u letu ——
krik izustih, iz dubine duše
Stegni me jako, samo još jednom,
ne odustaj od nas --- od naše ljubavi,
nedaj, da nam se ljubav u javu pretvori. Čekam te na obali !
Kao leptir, tražim moj cvjet,
umorna duša, želi sletjeti na tvoje rame tu zauvjek ostati ...

Autor :  Rabija Hamidović 14/07/2021
Zvornik, Bosna i Hercegovina