Kao da je jučer bilo… Katica Zmijarevic

 

Dok je noc tonula u san , oproštaj je bio bolan, plačem i sad, jer mramor tezak je pokrio tvoje tijelo, a ja ti majko poljubac šaljem  znam da vidiš jer ja to osjecam
Volim Te duga je godina

Noćima sam uz tebe bdila
rane ti vidala , dok si oči sklapala
 ja sam se suzama umivala
 nisi znala ni vidjela ,
moje noći koje su me tješile
, tvoje patnje koje su me mučile
 jer samo srce osjeća
prazninu u grudima ,
a godina je tu
 na pragu stare kuće
u dvorištu sjećanja ,
prigrlila tišinu rukom djeteta .
Plačem  ja dugo te nema
nevera se sprema , bojim se
val ce potopiti naša sjećanja
 ali ti znaš da ja to samo pričam
da utješim sebe od rastanka
jer zadnje zbogom nisi mi rekla
a ja sam čekala .
Spavaj majko dok budna sanjam danima
spomen na tebe zivjet će vječno
jer samo majka oprašta i zna
koliko je bila voljena
 a i sada dok pepelom pišem
ime njeno , ime Anđela
suzom zaljevam vrt
 u kojem  cvijet spava
 da ne uvene lat ispod čempresa
jer tu je mir tuga i bol
do ponvnog susreta .

Voljenoj majci

Katica Z.