Kao vučica.. Labud N. Lončar

 

 
Kao vučica
Ranjena,ljubavi gladna i
Od čopora ostavljena
Dozivaš me urlikom
Sa tamne strane mjeseca.

Plašiš male noćne ptice
Usnule na mom jastuku,
Otresaš sa grana prezrele smokve,
I gaziš usnule školjke u pijesku —
Na zaboravljenoj obali.

Kao vučica,
Ranjena po ko zna koji put
Ponosno nosiš ljubav u očima
I požudu u zubima,
U  grudima pjesmu.

Cijepaš urlikom noć
Kao znojni čaršav
Dok leptiri bespomoćno
Lebde nad stomakom.

I tako, iz noći u noć —
Kao gladna vučica
Urličeš moje ime
S tamne strane mjeseca...