Never so much alone.. Selma Kopic

 

Everybody runs away from sadness,
but why from joy?
Don't fool me!
Don't flatter!
Don't say sweet nothings!
I will bear sorrows
in solitude.
Days are for laughs,
there are nights for sadness.
Don't make hot water!
Don't smudge my eyes!
Don't smile at me!
Don't pose!
God, I've never been that alone
as I am now!
Everybody runs away from sadness,
but why from joy!?
I'm getting lost in my elation.
I'm not managing my luck.
Am I that much
used to sadness?
The joy will fade,
the rapture will be extinguished,
because only empty words
are loud enough!
And honestly:
''It's possible,
you can do it,
I'm here for you,
anytime...''
I wait when I will hear.
I need that kind of help,
I would scream to the sky!
But everything around me is silent!
I've never been alone,
never as much as I am now!

Nikada toliko sama
Od tuge svi bježe,
ali zašto i od radosti?
Ne soli mi pamet!
Ne laskaj!
Ne šećeri!
Tuge ću da nosim
u samoći.
Dani su za smijeh,
za tugu su noći.
Ne izmišljaj toplu vodu!
Ne zamazuj mi oči!
Ne smješkaj se!
Ne poziraj!
Bože, nikada tako sama
kao sada!
Od tuge svi bježe,
ali zašto i od radosti!
Gubim se
u svojoj ushićenosti.
Ne snalazim se
u svojoj sreći.
Zar sam toliko
na tugu svikla?
Radost će da izblijedi,
ushićenost da zgasne,
jer samo prazne riječi
dovoljno su glasne!
A iskreno:
''Moguće je,
možeš ti to,
tu sam za tebe,
u svako doba...
čekam kad ću čuti.
Takva pomoć mi treba,
vrisnula bih do neba!
Al' sve oko mene ćuti!
Nisam bila sama nikad,
nikad ovoliko kao sad!